Тајна ирских језика
Трибали су били историјско трачко племе званично настањени на подручју данашње Србије и Бугарске, а незванично и под другим племенским именима били су широм Балкана, па и шире.
Значење речи Трибал налазимо у тајном језику који потиче још од келтских мудраца друида и барда (ткз. shelta /ˈʃɛltə/ language – језик ''путујућег народа'', темељи се углавном на ирском језику): Тhribli[1] значи род, рођаци, породица (фамилија), али ни то није сво значење имена Трибал. У одговору откуд и како је настало племе са именом Трибали долазимо до историјске истине о Србима као староседеоцима Хума (Балкана). Текст у фокусу(серб.), стране 151, 222: »Трибли (Трибали) 'породица'. У употреби, користи се очигледно, да означава велики број људи (племе). Ирски «teaghlach [t'ala^]» = породица, генитив teaghlaigh [t'a-li]» = породица.« (енг.) »Tribli 'a family'. In y I a used apparently to denote a large number of people. Irish teaghlach [t'ala^], genitive teaghlaigh [t'a-li].«
Источник:
(1) R. A. Stewart Macalister, The secret Languages of Ireland, At The University Press, Cambridge, 1937, пг. 151, 222. (I) Извор и назив дела: Наслов: The Secret Languages of Ireland, with Special Reference to the Origin and Nature of the Shelta Language Аутор: R.A. Stewart Macalister Стране: 151, 222 Издавач: Cambridge University Press Година: 1937 Дужина: 68 Језик: енглески Гласник друштва србске словесности
Текст у фокусу(серб), страна 135:
»… еръ е име Тривала траяло до времена Константина. По Зосиму данашньи Србльи можда су се и у старо време Србльи звали, па су ий после Грцьi оштру ову речь, по свомь обичаio умекшати желећи, Тривалима (Тriballi) назвали, уместо Трбльи (Тrbli), или Србльи (Srbli)…«[2] (превод) »… јер је име Тривала трајало до времена Константина. По Зосиму данашњи Србљи можда су се и у старо време Србљи звали, па су после Грци, оштру ову реч, по свом обичају умекшати желећи, Тривалима (Тriballi) назвали, уместо Трбљи (Тrbli), или Србљи (Srbli)…«
Источници:
(1) R. A. Stewart Macalister, The secret Languages of Ireland, At The University Press, Cambridge, 1937, стр. 151, 222. (2) Матија П. Катанчић, Спомен Београда, негдашњег Сингидуна, Гласник Друштва сербске словесности, Свеска V, Београд, 1853, стр. 135. (II) Извор и назив дела: Наслов: Гласник - Друштва Сербске Словесности; Свезка V (1853.год.) Матија П. Катанчић, Спомен Београда, негдашњег Сингидуна, Гласник Друштва сербске словесности, Свеска V, Београд, 1853, стр. 135. Речник стародравидског језика
На стародравидском – канада (ಕನ್ನಡ), односно «canarese» језику, реч «tari»[3] (канада језик (ಕನ್ನಡ – прев. kannada) је јужноиндијски језик, који се углавном користи у савезној држави Карнатака. Припада породици дравидских језика. Са око 45 милиона говорника један је од 4 највећа језика јужне Индије) значи груб, грубијан, груби разбојник - ತರಿ tari, adjective - coarse, as meal, rough, not smooth (pridev груба, као оброк, груба, не глатка) - s. a loom (разбојник), the mimosa catechu (посебна врста мимозе-акације, која расте у Бенгалу-Индија), ಒರಟಾಗಿರಬೇಕು to be coarse (бити груб)... Скитски бог Таргитај (Таргватоз – Илија громовник) у скитској митологији син Зевса и кћери бога реке Бористена, предак скитског народа и скитске краљевске династије, и келтски бог Таранис били су богови громова, муња и олуја. Тар – таре – Тара, дроби, меље. Планина Тара – громовита планина, река Тара – река која меље, дроби кроз своје корито.
Линк за речник SCRIBD
Санскритско «трина» (तततण) значи «трава». У канада-дравидском и сербском, реч «трина» (ಟ್ರಿನ - trina, (grass) - трина, (трава), 1. било која граминаста биљка, укључујући трску, кукуруз; 2. кошена (сечена) сушена трава, слама и сл,. било шта што личи на сламу; ಒಂದು ಸ್ಥಳವು ಹುಲ್ಲಿನಿಂದ ತುಂಬಿದೆ – 3. место богато травом, дрветом и водом)[4] означава оруњено семе суве траве (сена) измешано са плевом и смрвљеним листовима или смрвљеном сламом. Сербско «треска» и «трешће» ситни су комади дрвета настали сечом или цепањем дрвета. Дакле речи «трина», «треска» и «трешће» имају исти корен: «три».
Источници:
(3) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, стр. 491, 519. (4) Исто, страна 519. (5) П. Скок, Етимологијски рјечник хрватскога или сербскога језика, Књига II, ЈАЗУ, Загреб, 1971, стр. 511. (6) Исто, стране 512, 513. (III) Извор и назив дела: Наслов: : A Dictionary, Canarese and English: By the Rev. W. Reeve. Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson Аутор: W. Reeve Стране: 491, 519. Уредник: Daniel Sanderson Издавач: Wesleyan Mission Press, 1858 Оригинал из : Баварска државна библиотека Дужина: 1040 страница Етимологија
Књига на линку
Корен «три» - показује порекло малог и малих од великог матичног комада. Да би настали мали комади, велики комад мора неком радном силом да се «таре». Корен у речи «таре» је «тар»-. Од корена «тар»-, преко глагола «трити» (старосербско: трìти) [5], настао је корен «три»-. По радњи «трити» настале су речи «трица» (безвредне ситнице) и «тричарије», те речи «триња» (мрва), «тринити» (мрвити), «утрина», «трун».[6].
Речи трина, тринити, триња, треска, трешће и трице означавају порекло малих комада од великог матичног оригинала. Санскритско «бха» ( भव ) значи «појава, сличност, знак, светлост, сунце». Тако је «три» > «бха» дало «трибха» од чега је постало «триба» и то значи «појава, сличност, знак, светлост, сунце» једног «истог матичног извора». А то је моменат рођења нове особе из мајчиног стомака (трбуха). Тако се рађа племе: tribe (енглески), tribus (латински), tribu (италијански), tribo (француски), тtribo (галицијски), tribu (каталонски), tribo (португалски), tribu (шпански), tribuaren (баскијски), tribu (корзикански), trib (румунски), triba (руски), treubh (шкотски гаелик). Келтско (гаелик) ball (бал) - значи «уд, грана, члан, члан заједнице». Са кореном «три» ово «бал» даје реч ТРИБАЛ (уд, грана, члан заједничког матичног оригинала). Корен «три»- упућује на оригинални матични извор. Ако корену «три»- додамо санскритско «бали» (रतल), што значи «дар, поклон, част, служење, приношење жртве», тад добијамо реч «ТРИБАЛИ». Тако у имену Трибали сазнајемо да је то име везано за племе које својим прецима, као свом матичном извору, приноси жртвене дарове, поклоне и част, а то Срби и данас чине својим прецима и свом упокојеном роду уопште, док су древни Срби и богове сматрали својим прецима и своје претке сматрали су боговима. Служба приношења дарова звана је «триба, триеба» и «треба», а места на којима су обављане службе била су «трибишћа, тријебишћа» и «требишћа». Сведоци тог обичаја још постоје у топонимима као Требиште у Македонији, Требевић у Босни, Требјеса у Црној Гори, Требиње (Tribunia) у Херцеговини, Тријепче (село код Какња у Босни), те река Требижат (притока Неретве). У Православној цркви «требник» је књига са распоредом служби (на икавском говору био би «трибник», а на ијекавском «тријебник»). Комплетан текст, стране 511, 512, 513: »třti« »třti, tarem pored trem i terem (16. i 17. v.)> part. perf. akt. tro, f trla, part. perf. pas. trti trven (Vuk), tren (ŽK) = trijeti (Crna Gora, Vuk) = trêt (Kosmet), satrati (Poljica, Dalmacija, upor. slov. treti, češ. tříti) (do-, iz-, iza-, na-, o-, po-, pře-, pro-, raz-, raza-, s-, sa-, sas-, u-, za-), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *terti, Іыо (stcslav. treti pored trìti) »(lat.) terére, (gr.) τείρω (s kojim je glagolima u prasrodstvu)«; otřt se pf. (Smokvica, Korčula) »dobiti rane po leđima i stražnjici zbog neprestanog ležanja«. Izvedenice se prave od sedam osnova: I *tvr(prezentska osnova, po kojoj je analogijski infinitiv tf ti, već stcslav. irsiz) > tr (sonantno Г), II (sa ь > a) tor-, III (osnova part. perf. pas.) trv-, IV (prijevoj duljenja ь > i) tir-* V (prijevoj e) tér- (pred suglasnikom likvidna metateza tre- > trije-, tre-), VI (prijevoj e — o) tor,' VII (prijevoj duljenja ō > a) tar- (?). (I) Od tr- postoji velik broj izvedenica: sufiksom -dio trio n (Vuk) = trio pored trio (Kosmet), bug. tarlo = trla f »Hürde«, kod Rumunja tîrlă, deminutivi tîrloară, tîrluliţă, tîrleciu. Poimeničen part. perf. akt. Mica (Vuk, ŽK, Vodice) »1° stupa, tŗepača, Flachsbreche, 2° (Lastva, Dubrovnik) oklagija, lazanjar (Smokvice, Korčula)«, denominal na -jati trličati, -ãm »trlicom nabijati konoplje«, denominal na -iti tf liti, -lm impf. (Gornje primorje, objekt lan), na -ati trljati, trljam impf, (na-, po-, pro-, raz-, s-) = trljât (Kosmet) »1° reiben > ribati, 2° (metafora) ići ne gledajući kuda«, deminutiv na -kati (k > c kao u micati) -trčati* -tfcam, samo s prefiksima iz-, o- (se); na -iça trice f pl. (Vuk, Kosmet), bug. trici »1° mekine, -inje, Kleien«, kod Rumunja tîrîţă »isto«, kod Cincara tîrţă; satrica (Vuk) = sătrica (Otok, Slavonija, Gregurevci, Srijem) »jelo ļcoje se na sitno šatre«; odatle (od trice] na -jar + -ije tričarije f pl. »nugae« (prema Štrekelju < njem. Tratscherei., od njem. Tratsch > trač}; na -yna (od tryti) trina (Lika, col j. trynà] = trïnja »mrva, Bisschen«, trine, gen. irina »otpaci od slame« = trinje (Kosmet), dem. trïnica, denominal triniti, -Im impf. (iz-) »mrviti, trošiti«; utrina f »pascua«; natra f »1° razboj, Webstuhl, krosna, stative, 2° preda navijena na vratilo«, odatle nătrica (Vuk) »isto«; potra, pôtrica »šteta od goveda«, zatra f (Kosmet) »smrt, pomor«; trnuti, -ēm (objekt svijeću, v.) »extinguere«; na -un: trun m (Vuk) »Splitter«, upór. rus. trun »Lappen«, deminutivi na -ka trunka f, na -zk trunak, gen. -nka, trunčica, na -iá trünja f, deminutiv trûnjica »trinja«, denominal na -iti truniti {se), trunim impf. (Vuk) (iar- se, na- se, o-, po-, s-, u-), iterativ na -va- natrunivati (Stulić) = natrunjivati, -trùnjujem (sa-) »1° sordibus conspergere, 2° expurgare«; struniti se prema strunjivati se »(želudačna bolest) exomphalus, razvio se pupak«. Suglasnik n je mogao nastati iz hn, upor. truhnuti. Na -oha iroha (v. trošiti"), na -uha trulla f = trüva (ŽK, ošna '—•) »mrvica koja u oko padne«. V. iruhav. (II) Varijanta tar- ima daleko manji broj izvedenica: deminutiv tărkati (bug. tarkom) impf, prema pf. tărnuti (objekt oganj) »Feuer schüren«. Na -ъk tarak, gen. -řka »Art Flachsraufe«, ótarak, gen. -arka = otarac, gen. -rea (Voltidi) »peškir, ručnik, Handtuch« = atarai, gen. -аса (Vodice); na -ьп] tăranj, gen. ~rnja »(bačvarski termin) oruđe kojim se izdube dolina za umetanje dna«; tara f »Webstuhl«; na -otina tár otina (Korčula) »piljevina«, ütara f (Vodice) »ono što se u buretu vidi od duga izvan dna«; satdriti, satarım pf., prema impf, satarivati, -tarujem »izgubiti (cf. zatrla se = nestalo je«)«. Ovamo ide još na -ić rastarić m »jelo kao tarana«, zacijelo od rastrti. Zasebno treba govoriti u ovoj svezi o satàrisati, -šern impf. (Srijem) »satirati«, koji je primio gr.-slav. glagolski sufiks -isati, koji može doći i na domaće osnove kako dokazuju krunisati od kruna i saborisati od sabor. Odatle radne imenice na -lac m, -lica f = -telj: satarisalac, gen. -aoca prema f satarisalica f = satarisatelj (Kanižlić). Taj je sufiks došao zbog toga što se salirati unakrstio sa tur. satara (v.). (III) Od trv- isto tako malo izvedenica: (čakavski) târvine f pl. (ŽK) »trine, otpaci od sijena«; strv f (v.) »trag (nima mu ni strvi ni glasa, ŽK)«, bestrv f samo s prijedlogom u ~ (pobjeći, uteći}, denominal obestrviti. Poimeničen part. perf. pas. na -ik trvènìk m, gen. -ika »via trita (možda prevedenica, kalk, v. utrenik, niže pod V)«. (IV) Varijanta tir- postoji samo u -tirati, -tīrām, iterativima s prefiksima (is-, na-, o-, raž-, sa-, za-) od pf. istni, natręt (Kosmet) = natrú, -em (Vuk), otrú, rastrti, zatrti', otirāč, gen. -aia m (Vuk) »peškir«, zatirač, gen. -ăia; notiranje n (Srbija) »đubrenje s pomoću torova«. (V) Varijanta ter- dolazi osim u trijeti, gdje je > ije po zakonu likvidne metateze (upor. rus. teretb), jošte u poimeničenom part. perf. pasiva na -iça trênica »Reibeisen«, trenci m pl. (ŽK) »tarana«, nătrenik m (Vuk, Srbija, Bosna) »dobro natrven i čvrst somun«, utrenīk »trven put, strada maestra = via trita (možda kalk)«. Radna imenica na -telj satritelj m prema satriteljica = satriteljica ļsatrt- = satrlica (haplologija, Otok u Slavoniji). (VI) Prijevojni korijen tor (u Kosmem istisnut od trio, očuvan u izreci de je tor, tu je mor) upravo je pri j evo j ni postverbal od trti, koji je postao pastirski termin »1° Hürde, trio, struga, obor (v.), okölac > kolac (v.), 2° toponim«, deminutiv na -ić torii, pridjev na -ъп torní (pas), poimeničen u f torna f (Crna Gora, Vuk) »u puške ono na što je navrnuta cijev, hazna, ognjište, kurjak«, augmentativ na -ina torina = tonna (Kosmet) »đubre od sitne stoke«. Pastirski termin izgubio je vezu s glagolom trti i čini zasebnu leksikologijsku porodicu. Prvobitna veza sa trti vidi se još donekle u čakavskom tor, gen. tora »Spur« i u tariti, -im impf. (Vuk) (na-) = (Kosmet) »dubriti« i u torina f (semantička varijacija sa torina izražena je drugim akcentom) »zemlja gdje je bio tor te je natorena«. Prvobitno se značenje vidi bolje u posuđenicama: tor je naime kulturna riječ koja se posuđuje: Cincari posudiše tor m »trače, vestige, piste«, Novogrci τορός = ντόρος = τουρός »1° isto, 2° (u grčkoj Makedoniji) chemin«, odatle u Epiru παρατουρω »s'égarer«. Na -ište kod Cincara turaste »bercail, bergerie«, kod Arbanasa turist »1° isto, 2° troupeau«, kod Dakorumunja turiste = na -iş turis »débris de foin, trine, târvine«, (s metatezom) storişte »endroit battu > bercail, bergerie«. Ovamo ide bačvarski termin ütor m (Vuk, Boka) »Zerge« = utore f pl. »1° Kimme, ono što se u buretu vidi izvan dna, utara, 2° u duga ona dolinica u koju se dno umeće«, postverbal od utrti. Odatle Šulekov neologizam nautoriti »načiniti utore«. Postverbali u prvobitnom apstraktnom značenju su zator m = zatar (Vodice, o > a u nenaglašenom slogu) od zatrti. (VII) Prijevoj duljenja ō > a tar ne, da se izvjesno dokazati jer se tar (Baranja) »pljeva« može objasniti i niskim prijevojem Ur-. Isto važi i za tara, ortak itd. Baltičke usporednice slažu se sa praslav. *tw-ti, ali se semantički znatno razlikuju: lit. tirti poklapa se sa trti, ali znači »istraživati«; isto značenje sa slav. ima kad je sa nazalnim infiksom trinti »trti«, lot. trît »reiben, schleifen, wetzen«. Particip perf. pas. tft pokriva se posvema sa lit. tirtas »durchforscht«. Ie. korijen *ter- nalazi se u sanskr. tura-ķ, stvnjem. drãen, nvnjem. drehen, odatle nvnjem. Draht (> posudenica drat /ŻK/, drot). U slavinama su brojne dalje raširenice tog korijena: tratiti, trijesak (v.), trovati, trava, trup, trap, trgati, trsati, trgnuti, koje vidi. Zasebno treba promatrati još ostale rumunjske slavizme koji su u vezi sa trti. Od prezenta tvrç nastade rum. tiri »uništiti«, a să tīri »vući se, šuljati se«; onomatopeizira se u Moldaviji s pomoću -aJĢ > -ăi tirii »curiti«; a strivi »zgnječiti« je particip praet. od sttrevb, od sbtreti »satrti«. Na lat. -torius > rum. -tor je pridjev tiritar »puzav«; prilog tīrīs, »šuljajući se« Lit.: AR] l, 253. 4, 46. 66. 69. 70-71. 123. 7, 685. 699. 701. 702. 703. 704. 724. 8, 326. 9, 437-39. 349. 372-73. 438. 452- 53. 11, 136. 189. 208. 216. 213. 766. 12, 462. 13, 269. 297. 320. 328-29. 445. 14, 695-96. 700-704. 15, 750. 769-770. 16, 789. 18, 106-107. 483-95. 596. 641-42. 665. 668. 690-95. 710. 773-76. 822. 832. Radojević, NVj 34, 379. si. (cf. IJb 12, 275). Daničić, Kor. 87. Hamm, Rad 275, 43. Elezović 2, 204. 329. 337. 350. 449. Ribarić, SDZb 9, 173. 200. 202. 205. Miklošič 352. 363. Holub-Kopečny 395. Bruckner 580. Mlađenov 645. KZ 47, 190. (cf. RSl 8, 297). Trautmann 324. 330. WP l, 730. GM 132. 452. Tiktin 1518. 1606. 1607. 1665. Pascu 2, 210., br. 446. 447. 448. Štrekelj, ASPh 14, 550. Boisaaf 948-949. 988. Reichelt, KZ 39, 23. Wood, IF 22, 147. Holthausen, IF 20, 323. Brugmann, IF 30, 375. Petersson, IF 23, 394-395. Miller, IF 21, 333. Jokl, Stud. 25. Buga, RFV 75, 141. si. (cf. IJb 8, 198).
Источници:
(5) П. Скок, Етимологијски рјечник хрватскога или сербскога језика, Књига II, ЈАЗУ, Загреб, 1971, стр. 511. (6) Исто, стране 512, 513. (IV) Наслов: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srbskoga jezika: K-poni Том 2 књиге Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Valentin Putanec, ISBN 8640700648, 9788640700641 Стране: 511, 512, 513 Аутори: Petar Skok, M. Deanović, Ljudevit Jonke, Valentin Putanec Издање: поново одштампано издање Издавач: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1972 Оригинал из: Универзитет у Мичигену Напомена: |
|